drmatorix
petak, 02.07.2010.
To je ruta STRŠLJEN
|
stršljen (Vespa crabro)
Neplanirano sa šogyjem jučer otišao oko 20:30 na nasip… kao neko lagano rastrčavanje (14 km)… ruksaci sa vodom na leđa i prašina pod nogama. Divota, mušica i ostale leteće gamadi ko pljeve… užas živi. A jedva da smo krenuli. I tako se mi dogegamo nekako mosta na Savakoj pa preko na drugu stranu pa lijevo prema Novoj bolnici ( ne razumijem zašto se zove Nova bolnica, pa tu je već 30 godina i niš se nije promijenila… pa ne izgleda mi baš novo). I kako bi moja baka rekla ETO BELAJA… Stršljani… roj stršljana… i ravno meni u kosu. Pokušavam ga se osloboditi ali ne ide a novi kruže ko male vesele ptičice što se igraju u zraku na posljednjim zrakama sunca. Strahota i grozota… Šogi mi pokušava pomoći ali i njega napadaju… knačno nakon cc 30 sek. Oslobodim tog nesretnika iz kose pa po plinu… i to dobrih 200 m… Kasnije je bilo dobro osim što sam uspio ugaziti u vjerojatno jedini konjski izmet na nasipu… |
četvrtak, 01.07.2010.
Suncu nema kraja...
Tako bi otprilike mogla glasiti prognoza za narednih 10-ak dana. A to i nije tako loše... već mi je dosta kiše. Zahvaljujući Ireni opet treniram... prošli tjedan 3 treninga a ako sve bude ok, ovaj bum ih tjedan imao 5 što nije za odbaciti... Šogy mi je dao svoju majicu za trčanje (Mizuno, bijela) i stvarno je PREDOBRA...baš uživam. Danas idem preuzeti auto sa servisa (otišli prednji lageri) pa kasnije na dionice... već sam ih se pomalo zaželio... ono standardno 10*100m... Jučer sam išao 8km srednji tempo za 38`11``... nije neka brzina ali bilo je fakat toplo. |
utorak, 29.06.2010.
On the road again
I tako je to krenulo... jednog jutra zaintresiran za pusolovnu utrku u Fužinama 4.9. odlucio opet trenirati. Prosli tjedan 3 treninga od toga u petak 11 km po Sljemenu za 75 min.... Šogi malo pomogao ali išo sam... i to dobro... nakon toga smo još išli u zagorije brati višnje pa se skuhali na suncu. Malo sam skrenuo sa teme... dakle... svi treninzi se rade sa jednim ciljem, proci trku... a to ne bu lagano... 70 km po divljini Gorskog kotara na dijelovima sa biciklom na ramenu ( ovaj dio posebno treniram |
. subota, 30.01.2010.
Lagvić- 4. stup žicare... 4,7 km
|
Evo još jedna nova ruta
|
Nova ruta
http://www.mapmyrun.com/route/hr/sv.%20ivan%20%u017dabno/378125723323637395 |
srijeda, 21.10.2009.
Prodajem Polar RS 200
Da, istina je... Polar se prodaje... cijena po dogovoru... bateriju sam na satu promjenio prije 10 dana kod ovlaštenog servisera. Imam ga oko 18 mjeseci ali kako dolazi nešto bolja urica ovo mi je višak... |
četvrtak, 24.09.2009.
Nova ruta... napokon i ja imam atletsku stazu uz stan...
|
subota, 08.08.2009.
srijeda, 05.08.2009.
|
4.8.2009.- 10:49- Irena zove iz bolnice da je primila drip i porod nebu prije 12:00. Ja naravno na poslu i dižem sidro... za 20 min sam u bolnici i moja životna želja se ostvaruje, prisustvovat ću rođenju našeg djeteta. Od 11:20 do 13:35 sjedim uz Irenu i pokušavam joj biti od koristi. Nisam baš siguran da sam joj potreban u tim mukama (nakraju mi je ipak rekla da joj je to puno značilo). U 13:35 docent Habek je odlučio, ide se na carski rez. Ja petama vjetra izlazim iz boxa a Irenu spremaju za operaciju. U 14:03 iz odjela izlazi gosodin domar i onako usput do lifta dobacuje: „ Tate čije su žene bile spremne za carski upravo su dobili jedan curicu a drugi dečka“. E sad sam ipak malo miran. Za desetak minuta izlazi sestra i nosi Saru na drugi odjel. Sara ima 3600 g i 53 cm. OK ali kako mi je žena? Sada je šivaju pa će vam javiti. Oko 14:45 nema nikakvih novosti o Ireni pa sam saznao da su je na drugi izlaz prebacili na intenzivni odjel. Odmah hitam prema tom odjelu. Irena je sva ošamućena i nije joj do razgovora. Samo je zanima kako je Sara. Nakon toga odlazim još malo do Sare i uživam. To je naša sreća. Jedva smo je dočekali. Nakon 9 mjeseci napokon je sa nama. Oko 15:15 izlazim iz bolnice iscrpljen i gladan ko pas. Od uzbuđenja danas nisam ništa jeo i sad još adrenalin popušta... spreman za krevet. Eto, da više ne gnjavim Mislava, imam svoj vlastiti BLOG, pa ako se kome čita i gleda, dobrodošli ste s komentarima. Kissy - kissy. Vedran Dioničari naprijed, ostali stoj!!! Tako nekako se može opisati jučerašnji trening na nasipu... opet nas se skupilo 15-ak... usprkos žmigljavom vremenu i kiši koja je lagano sipila na redu su bile još jedne dobre stare dionice... 4 x 7 (100m). "Mmmmmm baka radila!" kako bi to rekao moj šogy. I stvarno, pokazalo se da je grupa od nas 4-5 dobro nabrijana i totalno u nekom svom filmu... ne mogu reći da volim stotke koliko 200 i 400 m ali ni ovo nije loše... posebno sam se motivirao kad sam vidio da Bodo na polovici 3. serije u pauzama povremeno hoda. E to je gušt...a Bodo ipak ide maraton ispod 3 sata... predzadnju dionicu rame uz rame sam trčao sa Pinkyjem i Spomenkom... zadnja je ipak za dobra dva koraka pripala meni (14``75)... kad ih već ne mogu dobiti na utrci, onda se sa ovim mrvicama moram zadovoljiti... kako bilo dajebilo... danas laganini, a sutra na kross ligu da vidim jesam li nešto malo napredovao... danas sam malo umoran ali bu prošlo... nakon te kross lige misli se rotiraju u pravcu Osijeka i tamošnjih 21 km. Nadam se da je staza točna i da bude Irena opet spremila neke fine sendvičke za put (barem onako fine kao za Ferraru)... čujemo se... a možda i vidimo negdje na stazi... Treninzi nakon pauze klize sami od sebe... dobro sam se odmorio od maratona (na velik broj upita čitatelja moram još jednom ponoviti, NISAM MOGAO BRŽE !!!!) i sad gazim po dionicama. U utorak sam sa Sljemenašima bio na nasipu. Janko je postavio oznake na svakih 100m i peglaj Miško!!! Trčalo se u parovima. Ja sam bio sa Pinkijem i na kraju sam bio jako zadovoljan! Trčalo se 4x5x100... išao sam sve oko 17``-18``. Zadnja je bila 15``. Za mene je to odlično! Jučer sam sam odradio dionice na nasipu. Kako nema nigdje oznaka, trčao sam po 20-ak sekundi 10 komada. Možda bi odradio i više ali do nasipa imam 4 km i još toliko natrag pa mi je to malo previše. Na kraju sam zadnji km dobio osječaj da malo potegnem i hopa cupa evo 4`10`` avg 158/max 173. Neloše! Danas mislim laganini 12 km. Sutra najavljuju jak vjetar pa ću vidjeti kaj bum radio... mislim možda 8km tek toliko a onda u ned. (kažu, smirivanje vremena) kilometražu. Pozdrav do nekog novog piskaranja... Bilo je oblačno jutro, negdje oko 7, kada smo Irena i ja krenuli od doma prema okupljalištu (Billa u Dugavama). Ja mislio da je to tamo iza Hgspota, kad ono banana...gle Konzum. 7:15 Sve pusto i nigdje nikoga. Zovem Janka... „ I ja lutam, ali mislim da je to kod onog nadvožnjaka prema Velikoj gorici. Jeee !!! Vidim reklamu!!!“ kaže Janko. Glavna zvijezda (Antonija) kasni ali nitko niti ne pomišlja nešto dobaciti...ipak je ona prošlogodišnja pobjednica! 7:45 polazak... Put je bio ugodan, a o društvu da i ne govorim. Sjedio sam na zadnjoj klupi sa Dugićem, Vonćinom, Trsom i Irenom. Nikad nisam imao prilike toliko slušati o biciklizmu kao taj dan od Vonćine. Do detalja... U Ferraru dolazimo oko 16 sati. Hotel je u samom centru grada, samo 300 m od starta/ cilja. Irena i ja dobivamo sobu za sebe... jedina soba sa balkonom na glavnu ulicu! Prekrasno! Noge nam nisu dale mira, a fotić još manje pa smo otišli sa Kresojevićima u šetnju. U samom centru je tvrđava okružena vodom i prekrasna crkva. Mediteranska arhitektura me i inače oduševljava a kad još ima elemenata srednjega vijeka, fotić radi ko blesav... na kraju cca 400 slika... što reći kad im je i trafo stanica poput obrambene kule. Na EXPO-u ništa posebno... 3 boxa sa tenisicama i nekoliko njih koji promoviraju svoje martone (Venezia, Firenza...). Još malo se šećemo sa Dugićem po gradu pa u hotel na spavanac. Još samo tri treninga!!!! Jučer na treningu smo išli za lagano zagrijavanje 2 km+ 5 u tempu 4:30 + 3 km lagano... danas lagano 6km...sutra 7km sa bržim 2.,4., i 6. km... Inače se dobro osječem. Ništa me ne boli... od pon.- sri. sam na proteinskoj dijeti a kasnije 3 dana na punjenju ugljikogidratima. Da se pohvalim, danas je zadnji dan dijete i još nemam krizu, možda izdržim i do sutra ujutro... ova kiša mi ide na nogu jer doslovno uživam u svakom treningu... još nemam osjećaj da je trka na vratima... pozdrav!!!! Jučer sam odradio posljednji dugi trening sa Sljemenašima na nasipu. 30 km za 2:37`18``. Trčalo se 6 krugova po 5 km sa osvježenjem na prolazima sa po jednim laganim ubrzanjem na kraju svakog kruga. Prohladno sa laganim snijegom u prva 2 kruga... Nije bilo loše ali ja NIKAKO ne volim kružna staze... to je prenaporno za moj mali mozak kad mora rundati (dosadu) od nasipa...ali nema veze, što te ne ubije te ojača pa se nadam da će mi to koristiti na maratonu za 12 dana. Još budem nekako izvukao ovaj tjedan a onda zasluženi odmor sa ponekim jogingom do trke... noge su već malo umorne... valjda bu bilo sve dobro...jako mi je drago da i Irena ide samnom u Italiju...veliki mi je oslonac u treninzima i na to sam jako ponosan... pozdrav do novog piskaranja... Dakle, neki dan sam imao na treningu gadnu upalu pokosnica...i tako ja sa tim lagano izvukao jedva 5 km... kad sam došao doma telativno brzo se povuklo... nakon toga sam uzeo dan pauze pa jučer sve uredu... na lijevoj me možda još malo bolilo pa sam išao na nasip po blatu...ah da, inače trčim po Zagrebačkoj do nasipa (asfalt)... na nasipu se noga brzo oporavila pa do doma nisam imao problema... pretpostavljam da su tenisice u pitanju ali moraju još izdržati barem 14 dana... tko je imao iskustva se " trenutnom upalom pokosnica" neka me prosvjetli...unaprijed hvala... U nedjelju sam iako bezvoljan ipak otišao sa Šogijem na trening (Jarun)... on je morao zbog mira u kući nakon jednog kruga lagano doma Mariji a ja ostadoh sam... misli ono... ja i moj MP3... i tako još dva kruga... pa sam se zainatio i pomoču neznanca iz Sinja odradio još jedan krug... dakle 4 kruga+ 5 km i nekaj sitnog do doma... i USPIO SAM... 30 km je iza mene... i tako je još jedan tjedan odrađen prema planu 70+... danas je opet trening na nasipu pa sam opet sav nabrijan... za vikend sam kod Ireninih u Kranju pa još neznam kako ispuniti plan (70+) ali najbolje mi ide kad planiram samo jedan dan unaprijed... veseli me da ova južina topi snijeg i da ću trčati po kiši narednih nekoliko dana... ah da... iako nitko ne komentira moje tekstove drago mi je da se o njima u društvu priča... to mi nekako više znači... pa toliko za sada... Prošli week prebacio 70 km i sad nastavljam istim tempom... još je 7 tjedana do maratona... jedva čekam... danas se OPET grad zabijelio pa sam lopatao, kako pred zgradom tako i na poslu... jedino mi je bed kaj nisam kupio zimske gume za bicikl pa sada sa slik gumama na ovih 15 cm friških govana vozim ko da sam pijan... od ograde do ograde... jučer navečer sam čekao da počne nešto padati pa sam otišao lagano do Jaruna... kasnije sam jedva došao do doma koliko ga je napadalo... KOLIKO JA VOLIM SNIJEG !!!!Moj kolega Toni također... nije se mogao zapeljati jutros do Horvatnice da ostavi sina pa sam je glumio dadilju... sudeći po tome da Patrik nije niti jednom zaplakao mislim da sam dobar posao odradio ( samo 2,5 sata)... I tako... kao što vidim opet nam se za per dana sprema ista bjelina pa se pripremite... do novog piskaranja pozdrav... Žašto? Pa Sljemenaši imaju trening dužine a to mi sad jako nedostaje i jedva čekam da krenemo... društvo je ok i fakat uživam... Još nisam dobio poruku gdje se sastajemo ali vjerojatno blizu Maksimiru pa KRENIMO NA SJEVER... Danas sam lagano trčkarao po zaleđenom Jarunu i drago mi je da nisam jedini... bilo nas je još... hladno, hladno a oko nas led i snijeg ( i MP3 na ušima)... IDILA... Imam veliku sreću da me Irena podržava u ovim dugim treninzima pa mi je barem po tom pitanju lakše ako nije fizički... Dnevnik.hr | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
- 22:58 -
- 22:55 -
- 22:52 -
